top of page

Prijatelj

zbirka kratkih priča i pjesama "Savršeni trenutak/Zima"

„Danas želim vidjeti sunce,“rekao je Harlekin. „ Ne znam zašto je ovdje stalno mračno, osjećam se loše od ove tame, navodi me na tužne misli.“ 

      Živio je u kutku starog tavana, iza škrinje s odjećom za Caritas. Bio je naslonjen na stražnji dio škrinje, gledajući u zid i prljavi prozor preko puta. Društvo su mu bili miševi, ponekad i neka kuna u noćnom lovu, a otprilike jednom u dva tjedna i stari puh koji se lijeno vukao tavanom u potrazi za noćnim zalogajem.  

„ Dosta je,“ rekao je Harlekin, „ dosta mi je ovog tavana, hoću van!“   

Zamagljeni prozor, hladno zimsko jutro. Harlekinu se orosio keramički nos. Škripe tavanska vrata, a zatim i podne daske. Dječje nožice dvaput lupe o škrinju. „ Mama, prazna je! „ kaže djevojčica, „ ne mogu naći lutka!“ Majčin glas odozdo pokušava ohrabriti dijete, pospan i tužan. Ručice pipkaju po podu mračnog tavana, Harlekinove oči sve se jače cakle. Djevojčica vrišti od veselja, pronašla je svog prijatelja. Tavanska se vrata zatvaraju. Harlekin je sada sretan.

Bal

zbirka kratkih priča i pjesama "Savršeni trenutak/Ljeto"

Haljine šušte na puteljku prema staroj kući. Gospođe mirišu poput vrtnih ruža, spremne su za bal. Rukavice se rastežu na prstima, ukosnice neprimjetno provjeravaju, u zraku uzbuđenje, ushit. Ulaze u dvoranu. Mnoštvo u drugoj prostoriji pleše, viče! Skidaju se ogrtači, još jednom namještaju haljine, osmijeh je na licu, neka počne bal! 
I ja želim plesati! Hajde, pozovi me na ples, zavrti me tako da zavrištim od veselja, da mi bude toplo oko srca! Još! Još jedan ples! Ne želim da ovo ikad završi! Tvoja je ruka tako topla i snažna, prožimaju me trnci dok sam u tvojoj blizini! Neka ovo potraje zauvijek!

Žene tiho šapuću, muškarci se rukuju. Pozdravljamo se i pratiš me do kočije. Vidjet ću te ubrzo, do tada pamtim crte tvoga lica, šuštanje tvog kaputa, miris tvog odijela i tvoj osmijeh na odlasku.

Miris

zbirka kratkih priča i pjesama "Savršeni trenutak/Jesen"

Lišće, jesensko šareno,


Dočekuje korake Vječne.


Suton.


Na prozoru odsjaj sunčeve zrake.


Svjetlost zamire.

 Vinograd

zbirka kratkih priča i pjesama "Savršeni trenutak/Proljeće"

 

 

Brijeg je živnuo dolaskom proljeća. Sunce je obasjalo vinograd i brežuljke urešene tratinčicama i šafranima. Iz daljine je dopirao zvuk pile, jedini zvuk koji je remetio savršenu tišinu i pjev ptica.

Na vrhu brijega na kraju vinograda se sunčala Dolores, pomalo drijemajući. Uživala je u svakoj zraci proljetnog sunca i toplini koju joj je pružala zavjetrina. Ptice su pjevale. Vjetar bi povremeno promrsio grane i tek nikle listove, ali to je činio tiho. Priroda se budila. U jednom trenutku Dolores otvori oči i ugleda muškarca u podnožju brijega. Bio je mlad i zgodan, i ona se začudi jer ga nije poznavala, nikad ga prije nije vidjela, a ovdje na brijegu je živjelo malo ljudi. Muškarac joj se smiješio pa se i ona nasmiješi njemu. Mogao joj je biti sin po godinama i ona osjeti majčinsku simpatiju prema njemu. Vjetar još jednom zapuše, a prekrasni mladić krene prema njoj. Uspinjao se brijegom smiješeći se i činilo se da dobro podnosi uspon. Njoj zatreperi srce u grudima. Osjećala se nekako čudno polaskanom, odgovornom za taj smiješak u toplo proljetno poslijepodne. Mladić se nastavi uspinjati i kad joj se sasvim približio, pozdravio ju je ne prestajući se smiješiti. Ona mu odvrati pozdrav dok joj je srce lupalo u grudima. Kad ga je ugledala, mladog i jedrog na vrhu brijega, osjetila je nježno stezanje u preponama koje ju je dočekalo nespremnu. Brzo se sabrala, uzvratila mu smiješak i pitala ga otkud je, nadajući se da on neće primijetiti njezino uzbuđenje i činjenicu da joj odgovor na to pitanje uopće nije važan. Sjeo je pokraj nje na drvenu klupu, ne rekavši joj ni riječi i nježno joj dodirnuo usne svojima. Iako se isprva iznenadila, njezine ruke su se ubrzo našle u njegovoj plavoj kosi dok ju je pritiskao uza sebe. Nije ga ništa više pitala. Ni dok su se ljubili, ni kad su legli na travu u zavjetrini i vodili ljubav. Kasnije ga je samo zagrlila i stavila njegovu glavu na svoja prsa. On se i dalje smiješio, čvrsto je zagrlivši dok je još drhtala od uzbuđenja. Sunce polako počne zalaziti i vjetar utihne.

Teško je

Teško je

Kad varaju te misli

Kad grlo vrišti

A trbuh boli

 

Ti i ja

na prozoru sami

ispred nas noć

Iza nas svjetlo mami

 

I grozno je ponekad

Vidjeti priču

Priču cijelu uz svjetlo što mami

Vidjeti noć uz svjetlo lampe

Vidjeti mrak

Uz svjetlo u tami

 

I tama je grozna

kad uz nju je svjetlo

Baš kao tuga

Gdje svi se vesele

 

I gledam tvoje svjetlo

Gledam tvoje oči

Mirišem ti usne

I odlazim u mrak.

bottom of page